Nisam mislila da ću ikada reći da me shopping umara, ali ovih dana me dokrajčio. Kupovanje od igle do lokomotive i kalkuliranje hoće li mi to trebati, koliko mjesta će mi šta zauzeti, koliko je teško, koliko praktično.... Možda sam ja presitničava, ali ne mogu zamisliti da mi već prvi dan fali nešto :)
Nalazim se u hrpi popisa i papira i samo križam, nadopisujem, stavljam kvačice oko stvari šta moram kupiti, šta obaviti... Osjećam se kao control freak hehehe. Čovjek bi pomislio da putujem u Zanzibar koliko se pripremam, a ne da sam 2h leta daleko od kuće. Uvijek se divim ljudima koji odlaze na daleka putovanja sa jednim ruksakom i ne isplaniranim putovanjem. Očito je da ja ne bih nikada mogla biti dio neke egzotične ekspedicije hehe.
Sve je manje i manje dana do odlaska, a sve više i više obaveza. Trenutno mi je soba zatrpana koferom, torbama i hrpetinom robe. Za sada je na toj hrpi ajmo reći uži izbor odjeće, a ovih dana moram definitivno to još jednom pregledati i odrediti šta putuje sa mnom, a šta ostaje kod kuće.
Tako da me ovih dana čeka pranje, peglanje, slaganje, odlazak frizerki, odlazak na hzz... Svakodnevno si pomislim eh šta nisam dečko, pola ovih stvari mi ne bi trebalo. I najmanji kofer bi mi bio prevelik :D ovako samo neseser mi zauzima pola kofera.
Trenutno sam virtualno u Londonu. Grupiram u kojem dijelu grada mi je koja znamenitost, istražujem grad, gledam nazive stanica... Jer znam kada budem u Engleskoj neću imati niti vremena niti volje istraživati večer prije kuda idem, a u tom velegradu je svaka priprema dobro došla, jer iz priča prijatelja koji su bili u turističkom posjetu Londonu, saznala sam da bi samo u nekim galerijama i muzejima mogla provesti gotovo cijeli dan.
Jedva čekam da vam krenem pisati danas sam posjetila to i to... vjerovatno će vam ti postovi biti zanimljiviji jer ćete se osjećati kao da putujete sa mnom. Nadam se da niti jedan post neće biti ljudi ja sam se izgubila - trenutno ne znam gdje sam hehe.
Ne znam da li ću još uhvatiti vremena ovih dana, jer obaveze me sustižu, ali možda jednim dijelom čekam već da sjednem u avion i da su te silne pripreme iza mene. Znam da tek tada počinju nove avanture, ali jednom kad sjednem u avion znat ću to je to, gdje si tu si - više nema povratka.
Lijep pozdrav svima!
