Zamorne pripreme

Nisam mislila da ću ikada reći da me shopping umara, ali ovih dana me dokrajčio. Kupovanje od igle do lokomotive i kalkuliranje hoće li mi to trebati, koliko mjesta će mi šta zauzeti, koliko je teško, koliko praktično.... Možda sam ja presitničava, ali ne mogu zamisliti da mi već prvi dan fali nešto :)

Nalazim se u hrpi popisa i papira i samo križam, nadopisujem, stavljam kvačice oko stvari šta moram kupiti, šta obaviti... Osjećam se kao control freak hehehe. Čovjek bi pomislio da putujem u Zanzibar koliko se pripremam, a ne da sam 2h leta daleko od kuće. Uvijek se divim ljudima koji odlaze na daleka putovanja sa jednim ruksakom i ne isplaniranim putovanjem. Očito je da ja ne bih nikada mogla biti dio neke egzotične ekspedicije hehe.

Sve je manje i manje dana do odlaska, a sve više i više obaveza. Trenutno mi je soba zatrpana koferom,  torbama i hrpetinom robe. Za sada je na toj hrpi ajmo reći uži izbor odjeće, a ovih dana moram definitivno to još jednom pregledati i odrediti šta putuje sa mnom, a šta ostaje kod kuće.

Tako da me ovih dana čeka pranje, peglanje, slaganje, odlazak frizerki, odlazak na hzz... Svakodnevno si pomislim eh šta nisam dečko, pola ovih stvari mi ne bi trebalo. I najmanji kofer bi mi bio prevelik :D ovako samo neseser mi zauzima pola kofera.

Trenutno sam virtualno u Londonu. Grupiram u kojem dijelu grada mi je koja znamenitost, istražujem grad, gledam nazive stanica... Jer znam kada budem u Engleskoj neću imati niti vremena niti volje istraživati večer prije kuda idem, a u tom velegradu je svaka priprema dobro došla, jer iz priča prijatelja koji su bili u turističkom posjetu Londonu, saznala sam da bi samo u nekim galerijama i muzejima mogla provesti gotovo cijeli dan.

Jedva čekam da vam krenem pisati danas sam posjetila to i to... vjerovatno će vam ti postovi biti zanimljiviji jer ćete se osjećati kao da putujete sa mnom. Nadam se da niti jedan post neće biti ljudi ja sam se izgubila - trenutno ne znam gdje sam hehe.

Ne znam da li ću još uhvatiti vremena ovih dana, jer obaveze me sustižu, ali možda jednim dijelom čekam već da sjednem u avion i da su te silne pripreme iza mene. Znam da tek tada počinju nove avanture, ali jednom kad sjednem u avion znat ću to je to, gdje si tu si - više nema povratka.

Lijep pozdrav svima!

London eye

Naziv bloga odabrala sam wheel of life jer je London eye jedan od prepoznatljivih simbola Londona, ali isto tako i život je jedan veliki kotač koji se okreće pa smo tako i mi malo gore, dole, naglavačke... Sudbina se igra s nama svakog dana.

 

Karta za avion je rezervirana jeeee :) sada su jedine brige kako sve stvari spakirati a da ne prelaze 23kg koliki je limit prtljage. 

 

Prave se popisi za shopping, obaveze koje moram riješiti u Hrvatskoj prije odlaska... od dokumenata imam prikupljeno sve. Ulazak u EU nam je olakšao putovanja u europske zemlje. Sve što mi treba je putovnica ili osobna iskaznica, avionska karta i to je više manje to. Ja sam si još napravila Europsku karticu zdravstvenog osiguranja u slučaju da mi hitno zatreba doktor. Iako pokušavam u Hrvatskoj riješiti većinu stvari, da nemam tamo komplikacija. Hrvatska vozačka dozvola vrijedi, ako je drugačije - možda neplanski posjetim neki od engleskih zatvora :O

 

Počela sam proučavati na internetu Londonske znamenitosti, neke od internet stranica su vrlo korisne - opisuju znamenitosti, radno vrijeme, cijene ulaznica, statistike posjećenosti. Iznenađujuće je da je ulaz besplatan u dosta muzeja i galerija. Sada je jedino pitanje koliko ću ja imati vremena za obilazak svega toga i koliko ću se dobro snalaziti u vremenu i prostoru ili ću lutati i gubiti se u podzemnoj, autobusima... ali nadam se da ću makar 2,3 dana provesti istražujući taj velegrad.

 

Ja se polako pripremam psihički i fizički za odlazak, mislim da bi bila hladnokrvna da nema ljudi oko mene koji mi svaki dan govore ne mogu vjerovati da ideš, a da ti odustaneš i ostaneš s nama, pa možda bi ovdje ipak našla posao, a sada propustiš priliku... već se priča o nekakvoj oproštajnoj zabavi, iako sam im ja rekla da ne želim nikakve oproštajke jer ne idem u vojsku :) Ljudi sve to preuveličavaju, niti idem tako daleko, niti na dugo vrijeme, niti sam hvala Bogu bolesna i umirem... a sve je to sastav života, nikada ne znamo gdje nas čeka sreća, tuga, bolja prilika, drugačije stvari od onoga što smo planirali... Za sada sam još donekle smirena i opuštena, ali ne znam do kada će ta smirenost trajati - pogotovo kada prijatelji, rodbina i obitelj pokrenu obilaske i opraštanja. U jednu ruku možda jedva čekam da sjednem na avion i da sva ova farsa završi :)

 

Mislim da ću još jedan post napisati u dane pakiranja i priprema, a onda jedan od sljedećih postova započinje Ja u Engleskoj :) ako preživim let aviona ha ha.

 

 

Pozdrav svima koji prate moju malu životnu avanturu :)

 

Nova stranica života

Pozdrav svima

Uskoro odlazim u Englesku i u ovom blogu ću pisati o svim pripremama za odlazak i životu tamo.

U današnje vrijeme najčešće rasprave se vode upravo o sličnim situacijama i odlasku u strane zemlje u potrazi za poslom i boljim životom.
Za moj odlazak izvan granica lijepe naše, zaslužna je višegodišnja neuspješna potraga za poslom u Hrvatskoj. Nakon hrpe poslanih mailova, zamolbi, razgovora, dogovora, pregovora, nadanja, razočaranja... pružila mi se prilika za novi početak, ali izvan Hrvatske.

Nakon odlaska nekoliko mojih prijatelja i poznanika u strane države, i priča koje sam čula od njih i ja sam počela razmišljati o tome. Naravno niti jedna sudbina i priča nije ista, sve ovisi o osobi, sreći, sudbini, snalažljivosti, prilagodljivosti i brojnim faktorima, ali bolje pokušati - pa reći nije to za mene, nego misliti šta bi bilo kad bi bilo.

Poslije svakog intervjua za posao i razočaranja, mislila sam i govorila da mi se pruži prilika za posao u inozemstvu, ne bih razmišljala ni sekundu prije nego bih rekla da.

    A onda kao grom iz vedra neba jedna poznanica mi je pružila priliku da dođem kod nje u Englesku, usavršavam engleski jezik, i zarađujem nešto love dok joj čuvam djecu i pomažem u kućanstvu.

U normalnim okolnostima ovo nije san snova, nakon završenoga fakulteta i privrženosti Hrvatskoj i svim krasotama u njoj, ali nažalost ne nudi i takve poslovne prilike.

U današnjim uvjetima i situaciji u kojoj se ljudi nalaze, ta ponuda je san snova za sve moje prijatelje koji tu ne mogu pronaći posao, a koji nemaju šanse pronaći posao ni u inozemstvu.

Pomislila sam I'm lucky bastard

A onda nakon splašnjavanja prvotnog šoka i uzbuđenja, u glavi su mi se pokrenuli slapovi misli. Idem, ovo je super prilika, nakon 5 minuta - ma ne idem, prevelik je to zalogaj za mene. Ma ipak idem.... aliiii šta ću ja bez mojih prijatelja, rodbine, obitelji, kućnih ljubimaca, poznate svakodnevice.... Tko zna kako ću se ja tamo snaći.... i onda sam se uhvatila u mišjoj rupi. Sve je bilo super i krasno dok su drugi išli, a sada kad je došao moj red, skužila sam da to i nije tako laka odluka. Za neke moja odluka je hrabra, za neke luda, za neke, očekivana, za neke iznenadna....

Uglavnom od tada pa do sada danima i noćima me obuzimaju misli o svemu tome. Nakon svake nove informacije i detalja pojavljuje se novi šok i osviještenost da ja stvarno odlazim u Englesku, but I will be big girl in a big world

Znam da moram na neke stvari zažmiriti i pregristi za svoje dobro.

Ovo novo iskustvo će mi pružiti brojne prilike da iskušam svoju unutarnju snagu, snalažljivost, da izgradim svoju čvršću osobnost, donesem neke životne odluke za koje sam sada bila neodlučna, postanem neovisna, naučim se boriti sama za sebe.... da vidim život, navike, tradiciju drugih ljudi i zemlje. Da letim prvi put avionom i ispunim neke životne snove...

Imam sreću da mi se ova prilika ponudila u pravo vrijeme. prije nego sam tu našla bilo kakav posao, prije nego sam se udala, došla u neku dob života da mislim da je prekasno za ovako velike promjene...

Za sada ovo su osnovne informacije o meni i blogu. Možda sam bila malo dosadna, i vjerovatno će prvi postovi biti više dosadni, jer ću pisati o dokumentima, shoppingu, pakiranju.... Ali sigurna sam da će teme biti zanimljivije nakon što se nađem u Engleskoj kao bačeni anđeo s neba.

Nadam se da će vam se sviđati ovaj blog, njegova tema, postovi, a nekima će možda i biti koristan (radi hrvatske administracije), onima koji tek planiraju za odlazak u bilo koju zemlju, a tko zna možda baš netko od vas dolazi u Englesku

 Lijep pozdrav svima  Bye