London eye

Naziv bloga odabrala sam wheel of life jer je London eye jedan od prepoznatljivih simbola Londona, ali isto tako i život je jedan veliki kotač koji se okreće pa smo tako i mi malo gore, dole, naglavačke... Sudbina se igra s nama svakog dana.

 

Karta za avion je rezervirana jeeee :) sada su jedine brige kako sve stvari spakirati a da ne prelaze 23kg koliki je limit prtljage. 

 

Prave se popisi za shopping, obaveze koje moram riješiti u Hrvatskoj prije odlaska... od dokumenata imam prikupljeno sve. Ulazak u EU nam je olakšao putovanja u europske zemlje. Sve što mi treba je putovnica ili osobna iskaznica, avionska karta i to je više manje to. Ja sam si još napravila Europsku karticu zdravstvenog osiguranja u slučaju da mi hitno zatreba doktor. Iako pokušavam u Hrvatskoj riješiti većinu stvari, da nemam tamo komplikacija. Hrvatska vozačka dozvola vrijedi, ako je drugačije - možda neplanski posjetim neki od engleskih zatvora :O

 

Počela sam proučavati na internetu Londonske znamenitosti, neke od internet stranica su vrlo korisne - opisuju znamenitosti, radno vrijeme, cijene ulaznica, statistike posjećenosti. Iznenađujuće je da je ulaz besplatan u dosta muzeja i galerija. Sada je jedino pitanje koliko ću ja imati vremena za obilazak svega toga i koliko ću se dobro snalaziti u vremenu i prostoru ili ću lutati i gubiti se u podzemnoj, autobusima... ali nadam se da ću makar 2,3 dana provesti istražujući taj velegrad.

 

Ja se polako pripremam psihički i fizički za odlazak, mislim da bi bila hladnokrvna da nema ljudi oko mene koji mi svaki dan govore ne mogu vjerovati da ideš, a da ti odustaneš i ostaneš s nama, pa možda bi ovdje ipak našla posao, a sada propustiš priliku... već se priča o nekakvoj oproštajnoj zabavi, iako sam im ja rekla da ne želim nikakve oproštajke jer ne idem u vojsku :) Ljudi sve to preuveličavaju, niti idem tako daleko, niti na dugo vrijeme, niti sam hvala Bogu bolesna i umirem... a sve je to sastav života, nikada ne znamo gdje nas čeka sreća, tuga, bolja prilika, drugačije stvari od onoga što smo planirali... Za sada sam još donekle smirena i opuštena, ali ne znam do kada će ta smirenost trajati - pogotovo kada prijatelji, rodbina i obitelj pokrenu obilaske i opraštanja. U jednu ruku možda jedva čekam da sjednem na avion i da sva ova farsa završi :)

 

Mislim da ću još jedan post napisati u dane pakiranja i priprema, a onda jedan od sljedećih postova započinje Ja u Engleskoj :) ako preživim let aviona ha ha.

 

 

Pozdrav svima koji prate moju malu životnu avanturu :)